Najzaposleniji ljudi u tvojoj tvrtki: izazovi za dobrobit koji odgovaraju zaposlenim roditeljima

Svaki program dobrobiti neprimjetno gubi jednu skupinu, a u većini tvrtki to su zaposleni roditelji. Ne zato što roditeljima nije stalo do zdravlja — pitaj bilo kojeg roditelja malog djeteta koliko bi dao za jednu neprekinutu noć sna — nego zato što uobičajeni izazovi podrazumijevaju nešto što roditelji nemaju: slobodan termin u danu. Grupno trčanje u 18 sati poklapa se s odlaskom po djecu. Trening za vrijeme ručka održava se u jedinih slobodnih pola sata koji su mogli poslužiti za poziv pedijatru. Vikend-planinarenje poklapa se s rođendanskom proslavom, nogometnom utakmicom i nabavom namirnica koja cijelu tu ekipu drži sitom.

Zato roditelji pogledaju najavu izazova, u otprilike četiri sekunde sve izračunaju i ne prijave se. Rijetko se žale. Samo se tiho ne uključe, a u podacima o sudjelovanju nastane praznina upravo ondje gdje su ljudi kojima najviše trebaju oporavak, kretanje i trenutak u kojem se ponovno osjećaju kao oni sami. Dobra je vijest da se rješenje uglavnom krije u osmišljavanju izazova i da postoji pravi trenutak u godini za njega, do čega ćemo još doći.

Dan bez slobodnog termina

Za početak, shvati roditeljski dan ozbiljno kao ograničenje pri osmišljavanju izazova. Tipično kućanstvo s djecom školske dobi u kojem oba roditelja rade funkcionira prema rasporedu preciznom poput zrakoplovnog: buđenje, hranjenje, odijevanje, pakiranje užine, odlazak u školu, posao, preuzimanje djece ili organizacija izvannastavnih aktivnosti, večera, zadaća, kupanje, pregovori oko odlaska na spavanje, pa ostatak večeri u kojem se bira između rublja, e-pošte, partnera i padanja u san. U tom danu nema termina s oznakom „dobrobit”. Nema slobodnog termina ni za što. Svaki izazov koji traži novi blok vremena traži od roditelja da to vrijeme uzme odnekud — a nema ga odakle uzeti.

Zato dobronamjerni savjeti o dobrobiti tako redovito ne dopiru do roditelja. „Samo odvoji trideset minuta za sebe” nije savjet, nego računica koja ne drži vodu. Rješenje nije u traženju novog vremena. Treba povezati dobrobit s vremenom koje već postoji. Stručnjaci za ponašanje to nazivaju nadovezivanjem navika.

Pogledaj roditeljski dan još jednom, ovaj put brojeći kretanje umjesto minuta. Šetnja do škole i natrag — dvaput, jer po djecu treba i doći — znači nekoliko tisuća koraka. Sat vremena na igralištu čine čučnjevi, iskoraci, sprintovi za odbjeglim romobilom i podizanje djeteta na penjalicu četrdeseti put. Nošenje usnulog četverogodišnjaka uz stepenice vježba je s opterećenjem koja bi zaslužila odobravanje u svakoj teretani. Vožnja biciklom s djecom subotom jest biciklizam. Sve se to računa, a većina toga nevidljiva je programima osmišljenima oko ideje da je vježbanje zasebna, unaprijed zakazana aktivnost bez djece.

Promjena perspektive koju vrijedi usvojiti — i u ljudskim resursima i među samim roditeljima — glasi: kretanje koje uključuje obitelj nije razvodnjena dobrobit. To je dvostruka dobrobit. Roditelj koji do škole ide pješice umjesto automobilom skuplja korake, a dijete stječe naviku, boravi na svježem zraku i dobiva deset minuta razgovora bez žurbe kakvog u automobilu nikad nema. Izazov koji priznaje šetnju do škole ne spušta ljestvicu. Mjeri stvarno ponašanje koje doista poboljšava zdravlje, a pritom neprimjetno postavlja zdrave temelje za sljedeću generaciju.

Problem osjećaja krivnje

Postoji i drugi razlog zbog kojeg roditelji izbjegavaju izazove za dobrobit, o kojem se manje govori, a nema veze s organizacijom. Riječ je o krivnji. Za roditelja „vrijeme za sebe” nikad nije besplatno — to je vrijeme koje netko drugi pokriva. Trčanje u 18 sati znači da partner sam priprema večeru, da baka ili djed voze s drugog kraja grada ili da djeca provedu još sat vremena pred ekranom. Svaka aktivnost za dobrobit predstavljena kao bijeg od obiteljskog života ima cijenu koju plaća obitelj, a većina roditelja većinu dana zaključi da je ta cijena previsoka. Programi koji se oslanjaju na poruku „počasti se” — zaslužuješ to, odvoji vrijeme za sebe — nenamjerno podižu tu cijenu jer aktivnost prikazuju kao ugađanje sebi koje treba opravdati.

Rješenje je ista promjena perspektive, samo s druge strane. Aktivnosti koje uključuju djecu ne izazivaju nikakvu krivnju. Nitko se ne osjeća sebično zbog obiteljske vožnje biciklom, šetnje do škole ili dvadeset minuta trčanja za loptom u dvorištu. Ako tvoj izazov nagrađuje takve aktivnosti, nisi uklonio samo prepreku u rasporedu — uklonio si i emocionalnu prepreku, koja je za mnoge roditelje bila veća od te dvije.

Načela koja uključuju roditelje

Iz svega ovoga proizlazi nekoliko načela koja vrijedi primijeniti na svaki izazov koji organiziraš, jer program koji odgovara ljudima s najmanje slobodnog vremena u tvrtki odgovara svima.

Prvo, ugradi prostor za propuste u samu strukturu. Svaki roditeljski mjesec ima tjedan upale uha, tjedan školske priredbe i tjedan u kojem se sve raspadne. Izazov koji traži trideset savršenih dana za tog roditelja završava šestog dana, a u sljedeći se neće uključiti. Cilj usmjeren na dosljednost (ostvari dnevni cilj, recimo, petnaest ili dvadeset dana od trideset) sudionicima unaprijed poručuje da se i nesavršeni mjeseci računaju. Ta jedna odluka pri osmišljavanju izazova čini više za sudjelovanje roditelja nego bilo koja količina ohrabrujućih poruka, jer odgovara stvarnom ritmu njihova života. Petnaest dana stvarne navike u kaotičnom mjesecu nije snižavanje kriterija, nego uspjeh, a struktura bi to trebala jasno pokazati. (Više o tome zašto to djeluje pročitaj u članku o psihologiji nizova.)

Drugo, ne zakazuj ništa u točno određeno vrijeme. Događaji s fiksnim terminom — grupna trčanja, treninzi uživo, bilo što za vrijeme ručka — isključuju sve koji tada ne mogu doći, a roditelji gotovo nikad ne mogu doći baš tada. Izazovi u kojima se aktivnost računa kad god se dogodi, bez obzira na to koliko je rascjepkana, jedini su format koji odgovara rascjepkanom danu. Deset minuta kretanja u 6:40, šetnja do škole u 8:15, igralište u 17:30 — sve se tijekom dana zbraja iako nijedan pojedinačni dio ne izgleda kao trening.

Treće, svedi trud potreban za sudjelovanje gotovo na nulu. Roditelji će izazovu posvetiti onoliko pažnje koliko i većini stvari izvan obitelji: otprilike devedeset sekundi. Automatsko praćenje putem telefona u džepu bilježi korake i udaljenost bez ikakve dodatne radnje. A za sve ostalo ručni je unos roditeljev najbolji prijatelj — jer pametni sat nije napunjen i stoji na noćnom ormariću uz knjigu iz knjižnice koja nikako da bude vraćena. Izazov koji nekome omogućuje da po sjećanju zabilježi jučerašnju obiteljsku šetnju ili sinoćnji san, u deset sekundi dok se tjestenina kuha, sprječava da tjedni u kojima sve ide naopako postanu tjedni odustajanja.

Formati koji djeluju u praksi

Evo nekoliko konkretnih formata koji proizlaze iz navedenih načela. Izazov koraka na putu do škole: običan izazov koraka, ali u najavi povezan sa šetnjom do škole — koraci se računaju kad god nastanu, a takav pristup roditeljima samo poručuje da njihova postojeća rutina već znači sudjelovanje. Takvo predstavljanje ne košta mnogo, a čini razliku između „još jedan izazov u kojem ne mogu sudjelovati” i „čekaj, pa ja to već radim”. Poziv na dijeljenje obiteljskih fotografija vikendom: u chatu izazova pozovi sudionike da podijele fotografije kretanja s djecom — vožnje biciklom, istraživanja hrpe lišća ili šetnje uz skakanje po lokvama. Roditelji koji nikad ne bi objavili selfie iz teretane objavit će hrpu lišća, a chat će se ispuniti verzijom kulture tvrtke u kojoj se roditelji doista prepoznaju. Mjesec dosljednosti: bilo koja svakodnevna navika — voda, san, boravak na otvorenom, deset minuta kretanja — s fleksibilno postavljenim ciljnim brojem dana u mjesecu, pokrenuta pri promjeni rutine i jasno predstavljena kao prilagođena roditeljima.

I još jedan format koji je lako previdjeti: privatni izazov kao dodatna mogućnost za roditelje. Roditelj može postaviti mali privatni izazov za do 10 ljudi, samo za svoju obitelj ili nekoliko kolega roditelja s posla, s ciljem koji odgovara njihovu stvarnom životu, usporedno s izazovima koje organizira tvrtka. Ponekad ljestvica poretka cijele tvrtke jednostavno nije prava mjera za nekoga kome je pobjeda ovog mjeseca pet šetnji do škole tjedno, a izazov koji sam osmisli među ljudima s istim ograničenjima jest. Naš vodič za obiteljski fitness izazov pokazuje kako ga postaviti.

Kad početi: iskoristi promjenu rutine

Povratak u školu jedino je doba godine kada se sve roditeljske rutine odjednom ruše i ponovno grade. Novo vrijeme buđenja, novi putovi do posla i škole, nova organizacija preuzimanja djece: cijeli je obiteljski raspored otprilike tri tjedna poput svježeg betona. Istraživanja navika potvrđuju da vrijedi iskoristiti to razdoblje. U terenskom eksperimentu koji su vodili istraživači sa sveučilišta University of Bath intervencija za promjenu svakodnevnog ponašanja bila je uspješnija kod ljudi koji su se preselili u prethodna tri mjeseca nego kod onih s ustaljenim rutinama, jer narušena rutina otvara prostor za promjenu starih navika. Navika za dobrobit uvedena dok je beton još svjež (šetnja do škole, deset minuta nakon ostavljanja djece, raniji odlazak na spavanje koji školska godina ionako nameće) ugrađuje se u rutinu i ostaje prisutna i u studenome. Ista navika uvedena mjesec dana kasnije bori se s rasporedom koji se već stvrdnuo. Ako je rujan prošao, sljedeće su prilike povratak sa zimskih praznika u siječnju i prelazak na ljetni raspored, a učinak novog početka svaki put radi u tvoju korist.

Za kraj, poruka ljudskim resursima. Roditelji ti neće reći da ih program isključuje. Oni su skupina koja će se najrjeđe žaliti i najčešće jednostavno izostati iz podataka o sudjelovanju — nemaju viška energije za povratne informacije, a cijeli život vježbaju tiho prihvaćanje stvari koje nisu osmišljene za njih. Zato ne čekaj pritužbu. Pogledaj tko sudjeluje u tvojim izazovima, uoči prazninu i prilagodi ih najzaposlenijim ljudima u tvrtki. Kad to učiniš, sudjelovanje raste upravo u skupini koju si neprimjetno gubio — a često raste i nešto što je teže izmjeriti: osjećaj roditelja da tvrtka vidi njihov stvarni život.

Izazovi za roditelje na platformi YuMuuv

Sve se to lako može primijeniti na platformi YuMuuv. Koraci i udaljenost automatski se sinkroniziraju s telefona, pa nisu potrebni ni nosivi uređaj ni redovito punjenje. Spavanje, pijenje vode, boravak na otvorenom i druge navike koje se uklapaju u obiteljski život dostupne su kao aktivnosti za ručni unos na popisu aktivnosti za izazove, a bilježe se u nekoliko sekundi gumbom +Dnevnik. Pri izradi izazova odaberi dnevni cilj i u najavi postavi završni cilj na petnaest ili dvadeset dana od trideset; chat izazova služi za obiteljske fotografije vikendom, a privatni izazovi roditeljima daju dodatni prostor po mjeri njihove obitelji. Ništa od toga ne produljuje roditeljski dan. Samo osigurava da se zdrave navike koje već žive napokon računaju.

Za još ideja koje ne staju na vratima teretane pogledaj naše izazove za dobrobit koji nisu vezani uz fitness i saznaj zašto san pripada tvojem programu dobrobiti.

Želiš program koji odgovara tvojim najzaposlenijim ljudima? Rezerviraj demonstraciju platforme YuMuuv i pomoći ćemo ti osmisliti izazove prilagođene roditeljima.