Zašto bi svako moderno radno mjesto trebalo pomoći zaposlenicima da nabave nosivi uređaj za praćenje zdravlja

Prije deset godina nosivi uređaji bili su zanimljivost na zapešćima triatlonaca i entuzijasta koji su pratili sve moguće podatke o sebi. Danas su možda najosobniji komad tehnologije koji netko posjeduje. Sat na zapešću, prsten na prstu ili senzor na prsima zna kada osoba loše spava, kada joj puls u mirovanju raste do razine koja upućuje na bolest i kada joj se stres zapravo nije smanjio nakon teškog sastanka. Takav uvid mijenja ponašanje — a upravo na ponašanje poslodavci posljednja dva desetljeća pokušavaju utjecati ulaganjem u programe dobrobiti.

Poruka koju želimo prenijeti ovim člankom jednostavna je. Ako je tvrtka spremna platiti vrhunski aparat za kavu, ergonomsku stolicu ili subvencionirati teretanu, trebala bi biti spremna osigurati i nosivi uređaj svakom zaposleniku koji ga želi. Korist nije samo teorijska. Ljudi koji doista mogu vidjeti vlastite podatke obično donose bolje odluke o snu, kretanju i oporavku, a te se odluke na poslu odražavaju kroz manje dana bolovanja, stabilniju razinu energije i zdraviji odnos prema dugim radnim satima koje intelektualni rad ponekad zahtijeva.

Neprimjetan poticaj produktivnosti nadohvat ruke

Većina programa dobrobiti na radnom mjestu i dalje se vrti oko onoga što ljudi rade u uredu: stolova za rad stojeći, zdjela s voćem i povremenih satova joge. Ništa od toga nije loše, ali sve prestaje u pet popodne. Nosivi uređaj ne prestaje. Sa zaposlenikom odlazi kući, prati ga tijekom večere, sna, vikenda, obiteljskog stresa i kasnonoćnog beskrajnog pregledavanja loših vijesti. Upravo se u tim trenucima krije ključ dugoročne dobrobiti.

Kada osoba vidi da joj je puls u mirovanju porastao za pet otkucaja u minuti nakon tjedna kasnih odlazaka na spavanje ili da joj varijabilnost srčanog ritma pada od početka stresnog projekta, podaci sami odrađuju uvjeravanje. Nijedan plakat odjela za ljudske resurse, poticaj voditelja ni podsjetnik na Slacku nije toliko uvjerljiv kao grafikon vlastitog tijela koji govori istinu. Upravo je u toj povratnoj informaciji cijeli smisao.

Za poslodavce je računica jednostavna. Nosivi uređaj srednjeg cjenovnog razreda stoji manje od jednog pregleda u privatnoj poliklinici. Tvrtke koje subvencioniraju uređaj — čak i djelomično, čak i kao jednokratnu pogodnost — dobivaju stalno dostupan alat za promjenu ponašanja uz tek djelić troškova individualnog savjetovanja, ergonomskih procjena ili izostanaka s posla.

Kako subvencioniranje uređaja može izgledati

Ne postoji samo jedan ispravan način. Tvrtke koje izvlače najviše iz programa nosivih uređaja obično odaberu jedan od nekoliko jednostavnih modela i drže ga se.

Prvi je model izravna kupnja. Tvrtka kupuje određeni broj uređaja, dijeli ih svima koji ih žele i tretira ih kao bilo koji drugi dio radne opreme. To dobro funkcionira u reguliranim djelatnostima ili hibridnim timovima u kojima je ujednačenost važna.

Drugi je model budžet za dobrobit. Zaposlenici dobivaju godišnji iznos — primjerice od dvjesto do petsto eura — koji mogu potrošiti na nosivi uređaj po izboru, ali i na druge proizvode za dobrobit. Time se uvažava činjenica da jedna osoba želi Garmin za trčanje po prirodi, druga Oura prsten za praćenje sna, a treća samo bolje tenisice za trčanje. Sloboda izbora ovdje je ključna. (Provjeri lokalne propise: u mnogim zemljama subvencije za uređaje i naknade za dobrobit mogu se smatrati oporezivim primitkom.)

Treći je model zajedničko ulaganje. Tvrtka pokriva polovicu, a zaposlenik drugu polovicu. Podjela troška zapravo povećava angažman: veća je vjerojatnost da će ljudi koji su nešto platili za uređaj nositi ga dovoljno dugo da im to postane navika.

Bez obzira na model, načelo je isto. Uređaj pripada zaposleniku, podaci pripadaju zaposleniku, a uloga tvrtke jest olakšati prvi korak.

Važni senzori — i što ti govore

Suvremeni nosivi uređaj nije samo jedan uređaj, nego skup senzora smještenih u malo kućište. Svaki od njih govori nešto drugo o tome što se događa u tijelu. Razumijevanje onoga što mjere prvi je korak prema razumijevanju zašto je ova tehnologija više od brojača koraka — iako brojač koraka, kao što ćemo vidjeti, i dalje odrađuje velik dio posla.

1. Svakodnevne metrike: koraci, udaljenost, kalorije, aktivne minute

Prije nego što prijeđemo na naprednije senzore, vrijedi odati priznanje svakodnevnim metrikama. Koraci, prijeđena udaljenost, potrošene kalorije, aktivne minute i broj prijeđenih katova stubama prvi su podaci koje su nosivi uređaji nudili, a većini ljudi i dalje su najkorisniji. Jednostavni su, za njihovo tumačenje nije potreban trener i izravno odgovaraju na pitanje koje si ljudi već postavljaju na kraju dana: jesam li se dovoljno kretao?

Te podatke omogućuje sićušni akcelerometar, a u novijim uređajima i mali barometarski visinomjer za praćenje penjanja stubama. Oni su temelj na kojem se gradi sve ostalo. Program dobrobiti koji koristi samo podatke o koracima i aktivnim minutama i dalje je vrlo dobar program. Napredniji senzori opisani u nastavku nisu zamjena, nego dodatni slojevi koji postaju korisni kada je osnovna navika kretanja već usvojena.

2. Optički senzori pulsa

Senzor sa zelenim LED svjetlom na poleđini gotovo svakog sata i prstena mjeri puls otkrivajući kako se svjetlost odbija od kapilara ispod kože. Iz tog jednog signala nosivi uređaj izračunava puls u mirovanju, puls tijekom vježbanja i s vremenom daje koristan uvid u kardiorespiratornu kondiciju. Puls u mirovanju koji postupno raste tijekom nekoliko tjedana jedan je od prvih blagih znakova pretreniranosti, lošeg sna ili nadolazeće bolesti.

3. Varijabilnost srčanog ritma (HRV)

HRV je promjena vremenskog razmaka između uzastopnih otkucaja srca. Zvuči složeno, ali to je najbliže mjeraču stresa što nosivi uređaji imaju. Viši HRV općenito znači da parasimpatički živčani sustav radi svoj posao i da se tijelo oporavilo. Niži HRV često upućuje na nakupljeni stres, loš san, alkohol ili bolest. Za ljude koji se bave intelektualnim radom praćenje HRV-a tijekom nekoliko tjedana jedan je od najiskrenijih pokazatelja ravnoteže između posla i privatnog života.

4. SpO2 (zasićenost krvi kisikom)

Senzor s crvenim LED svjetlom, koji je sada ugrađen u većinu satova, procjenjuje koliko kisika krv prenosi. Povremena mjerenja korisna su na nadmorskoj visini, no zanimljivija je primjena praćenje tijekom noći, kada ponovljeni padovi mogu upućivati na poremećaje disanja poput apneje u snu, čestog stanja koje nerijetko ostaje nedijagnosticirano. Nosivi uređaj ne može postaviti dijagnozu, ali može potaknuti osobu na razgovor s liječnikom.

5. Praćenje faza sna

Kombiniranjem pulsa, HRV-a, pokreta, a ponekad i temperature kože, nosivi uređaj može procijeniti vrijeme provedeno u laganom, dubokom i REM snu. Brojke nisu savršene, ali trendovi jesu. Ljudi koji nikada nisu ozbiljno razmišljali o svom snu često se iznenade kad vide koliko malo dubokog sna imaju nakon konzumacije alkohola, pregledavanja sadržaja na mobitelu ili rada do kasno zbog roka. Upravo taj uvid, iz noći u noć, pretvara „trebao bih više spavati” u stvarnu promjenu ponašanja.

6. Temperatura kože

Kontinuirano praćenje temperature kože tiho je postalo jedna od najkorisnijih značajki nosivih uređaja. Malen, ali trajan porast može biti rani znak da se tijelo protiv nečega bori. Ženama promjene osnovne temperature daju jasniju sliku faze menstrualnog ciklusa nego što je to ikad moglo praćenje u kalendaru. Svima pak daju još jedan podatak koji pomaže razlikovati „ne osjećam se baš dobro” od „nešto stvarno nije u redu”.

7. Kontinuirano praćenje glukoze

Senzori za kontinuirano praćenje glukoze (CGM), koji su nekad bili tehnologija namijenjena isključivo osobama s dijabetesom, danas su na nekim tržištima dostupni bez recepta. Pokazuju kako pojedini obroci, stres i san utječu na šećer u krvi gotovo u stvarnom vremenu. Povratna informacija je izravna, no dokazi o koristima za ljude bez dijabetesa još su ograničeni, pa ih je najbolje smatrati neobaveznim osobnim alatom, a ne metrikom za cijelu tvrtku.

8. EKG i otkrivanje fibrilacije atrija

EKG na zahtjev više nije novost. Nekoliko suvremenih satova može snimiti jednokanalni EKG i upozoriti na moguću fibrilaciju atrija pomoću značajki koje su odobrila regulatorna tijela u brojnim zemljama. Ne zamjenjuju liječničku dijagnozu, ali zaposlenicima u četrdesetima i pedesetima rani poticaj za odlazak liječniku može mnogo značiti.

9. Ocjene stresa i oporavka

Većina nosivih uređaja danas objedinjuje HRV, puls, san i kretanje u jednu dnevnu ocjenu „spremnosti”, „tjelesne baterije” ili „oporavka”. Napredni korisnici negoduju jer nije jasno kako se te ocjene izračunavaju, ali prosječnoj osobi pružaju upravo pravu razinu pojednostavljenja. Mnoštvo podataka pretvaraju u jedan poticaj: danas je težak dan, uspori; danas imaš energije, daj više od sebe.

Što poslodavci doista dobivaju

Najmjerljivije koristi — manje dana bolovanja, niže premije zdravstvenog osiguranja, brži povratak na posao nakon bolesti — stvarne su, ali nisu najzanimljiviji dio priče. Najzanimljivija je promjena kulture. U organizacijama u kojima su nosivi uređaji prihvaćeni i podržani razgovori o snu, oporavku i tempu rada također postaju uobičajeni. Voditelji pitaju „kako si spavao?” jednako prirodno kao što bi pitali za vrijeme. Zaposlenici čuvaju svoje večeri jer imaju podatke koji pokazuju što se događa kada to ne čine. Cjelokupni ritam rada postaje malo blaži, a to se odražava na zadržavanje zaposlenika i angažman puno prije nego što postane vidljivo u tablicama.

Važno je jasno reći i što poslodavci ne bi smjeli raditi. Podaci na tim uređajima pripadaju zaposleniku. Program dobrobiti u kojem voditelj vidi nečiju ocjenu sna brzo će propasti, i to s pravom. Ispravan se model temelji na skupnim i anonimnim podacima te dobrovoljnom sudjelovanju. Pojedinci vide vlastite podatke, a organizacija vidi samo ono što zaposlenici odluče podijeliti putem dobrovoljnih izazova, timskih prosjeka ili ciljeva na razini cijele tvrtke. U EU-u su zdravstveni podaci posebna kategorija osobnih podataka prema GDPR-u, što je još jedan razlog da pojedinačna mjerenja ostanu privatna. Više o postizanju te ravnoteže pročitaj u članku prati li tvoj program dobrobiti zaposlenike koji prate svoje zdravlje?

Uz uređaj ponudi i razlog za nošenje

Kupiti nosivi uređaj lakši je dio. Dosljedno ga nositi nekoliko mjeseci, koliko je potrebno za stvaranje prave navike (u prosjeku oko 66 dana), puno je teže. Upravo tu strukturirani izazovi — kakvi su temelj aplikacije YuMuuv — pretvaraju uređaj iz tehnološke igračke u svakodnevni ritual. Izazov u broju koraka daje osobi razlog da u utorak ujutro pogleda na sat. Izazov spavanja daje joj razlog da u deset navečer odloži mobitel. Niz dana svjesne prisutnosti daje joj razlog da zastane i udahne između sastanaka.

Uređaj mjeri, izazov motivira, a tvrtka nenametljivo financira oboje. Time se krug zatvara, a većina radnih mjesta to još nije postigla. Zatvoriti taj krug — pomoći zaposlenicima da dođu do odgovarajućeg uređaja, a zatim im ponuditi nešto zabavno što s njim mogu raditi — jedno je od ulaganja s najvećim učinkom unutar budžeta za dobrobit.

YuMuuv se sinkronizira s uslugama Apple Health, Health Connect na Androidu, Garmin, Fitbit, Polar, Suunto, Coros, Huawei, Oura, Samsung, Withings i Zepp/Amazfit, pa se podaci s bilo kojeg uređaja koji zaposlenici odaberu mogu izravno uključiti u timski izazov. Imaj na umu da uređaji različito broje korake: prema našim podacima, prosječan dnevni broj koraka kretao se od približno 6.100 za Apple Health do više od 12.000 za Polar (pogledaj prosječan broj koraka dnevno prema uređaju). Pogledaj i prednosti uređaja za praćenje aktivnosti te podatke s nosivih uređaja u kombinaciji s društvenom motivacijom.

Ako tvoj tim već provodi izazove i pitaš se treba li uz to subvencionirati nosive uređaje, iskren odgovor glasi: često da. Uređaj obogaćuje izazove, izazovi potiču redovito korištenje uređaja, a zajedno pomažu ljudima da budu odmorniji, aktivniji i svjesniji vlastitih granica. Želiš vidjeti kako to funkcionira? Rezerviraj demonstraciju aplikacije YuMuuv.